Nacionalni park Plitvička jezera osobita je geološka i hidrogeološka krška pojava. Tijekom tisuæljeæa voda ovih jezera je kršila, nagrizala i otapala stijene i korita kojima je tekla. Talo?enjem kalcijeva i magnezijeva karbonata iz protoène vode i posredovanjem posebnih vrsti alga i mahovina, nastala je i danas nastaje na  mjestima prirodnih prepreka šupljikava vrsta kamena - sedra ili travertin. Stalnim talženjem ovog materijala rastu pregrade sa slapovima, zastorima, kanalima i kaskadama. Taj talog obla?e bjelkastim slojem dna jezera i okamenjuje drvræe i kamenje u vodi te joj tako daje posebnu iskrièavu ljepotu. U biti ovdje je rijeè o iznimno zanimljivom biodinamièkom procesu koji traje i danas u uvjetima neporemeæenih prirodnih odnosa.

           Kompleks Plitvièkih jezera proglašen je nacionalnim parkom 1949. godine, šumovit je planinski kraj u kojem je nanizano 16 manjih i veæih jezera kristalne modrozelene boje. Vodu dobivaju od rjeèica i potoka, a meðusobno su spojena pjenušavim kaskadama i šumnim slapovima. Odvojena sedranim barijerama, za koje je bilo odluèno razdoblje od posljednjih desetak tisuæa godina, temeljna je osobitost Parka.
          Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo flore i faune, planinski zrak, kontrasti jesenjih boja, šumske staze i drveni mostiæi i još mnogo toga dio su neponovljive cjeline koju je i UNESCO uvrstio u Popis svjetske baštine i to još 1979. godine, meðu prvima u svijetu.

Prema IUCN-u, koji definira osam kategorija zaštite prirodnih podruèja, Plitvièka jezera pripadaju drugoj kategoriji – nacionalni park, koja oznaèava zaštiæeno podruèje pod upravom, poglavito radi zaštite ekosustava i rekreacije.