Cres, je smješten u sjevernom dijelu dobro zaštićenog zaljeva na  zapadnoj obali istoimenog otoka.  Sjeverne i sjeveroistočne strane istoimenog zaljeva blago se spuštaju prema moru u čijem je  podnožju plodno tlo s maslinicima. Gospodarstvo se uglavnom temelji na poljodjelstvu, povrtlarstvu, vinogradarstvu, ribarstvu i  sve više turizmu.
          Geografski položaj, povoljne klimatske prilike, trajektna povezanost s kopnom te lijepe plaže pogoduju razvoju turizma.

             Cres je glavno naselje i turističko središte cijeloga otoka. Kako je dugo vremena uz Mali i Veli Lošinj bio središte brodarstva, a zahvaljujući razvoju pomorstva i trgovine, veze sa svijetom imale su važno mjesto u tradiciji grada. Prostrani zaljev okružen vijencem stijena i povijesna jezgra s nizovima povezanih kuća daju mjestu posebnu slikovitost otočkoga turističkog ambijenta.
             Izvanredni mikroklimatski uvjeti, čista priroda i more, gdje je gotovo cijela obala plaža, turistička ponuda - smještaj (hoteli, apartmani, kampovi), otočna atmosfera (noćni izleti, osamljene plaže na otočiću ispred Cresa), domaći ambijent (ponuda ekološke hrane - voća, povrća, ljekovitih rakija) - odaju visoku razinu i vedar sklad.
Za ljubitelje sporta i aktivnoga odmora postoji niz mogućnosti. Veoma je zanimljiva škola ronjenja koja ima dužu tradiciju, a obuhvaća sve stupnjeve, od početnika do profesionalaca, potom tenis, minigolf, stolni tenis, te morski sportovi - jedrenje, surfing, podvodni ribolov. Moguće je iznajmljivanje čamaca i jahti. 
           U Cresu se održava poznata regata Cres-CUP. Jednom tjedno održava se kulturno-zabavni program, a stalne manifestacije su: Doček starih brodova (2. i 3. srpnja), završetak sezone (31. kolovoza), izložbe Cres, moj škoj, Creske crkvice, te poznate Lubeničke glazbene večeri.
U blizini Cresa je selo Orlec (12 km) u kojemu je stanište bjeloglavoga supa pa je posebna atrakcija motrenje te rijetke ptice u letu. 

Znamenitosti          
U rimsko doba res publica Crepsa. U tijeku srednjega vijeka naselje se formira na istočnoj strani uvale, unutar zida; 1332. dobiva statut, a od 1459. u njemu je sjedište venecijanske uprave za otoke Cres i Lošinj, koje je dotada bilo u Osoru. U XVI. st. Venecija gradi nov, djelomično sačuvan gradski zid. U luci, gdje je bila podignuta većina javnih objekata i patricijskih palača, ističu se gradska vrata s tornjem za sat (XVI. st.), a do njih gradska loža (XV./XVI. st.). Kroz gradska vrata stiže se do trga s gotičko-renesansnom crkvom sv. Marije (XV. st.) i odvojenim zvonikom (XVI. st.). U crkvi je gotička drvena Pietŕ iz XV. st.; kolekcija slika XV.-XVIII. st. čuva se u župnom uredu (poliptih Sv. Sebastijan sa svecima Alvisea Vivarinija). 
           Trg u dnu luke produžava se u ulicu u kojoj je na lijevoj strani gradska vijećnica (XVI. st.); u atriju je smješten lapidarij. Cilindrična kula sačuvala se u sjeverozapadnom dijelu grada. Od gradskih vrata u luci u smjeru pristaništa stoji uz obalu zgrada fontika (XV. st., sada hotel), a na malom trgu iza fontika palača Petris (XV. st.), građena u stilu mletačke gotike i rane renesanse. U spletu uličica iza palače Petris je srednjovjekovna crkva sv. Izidora (Sidar) s romaničkom apsidom i gotičkim portalom; u crkvi se čuvaju drvena skulptura patrona crkve (XV. st.) i dijelovi gotičkoga drvenog poliptiha (XV. st.). U blizini su ruševine gotičke palače Rodinis (XV. st.). 
           Izvan grada, uz obalu, je gotička crkvica sv. Marije Magdalene iz 1402., franjevački samostan sa dva klaustra i crkvom iz XIV.-XV. st. (rezbarene korske klupe, primjerci gotičke plastike, u biblioteci samostana iluminirani rukopisi iz XV. st.). Nešto podalje je samostan benediktinki iz XV. st.
Umjetnički i kulturnopovijesni spomenici sabrani su u nekoliko zbirki: u Creskom muzeju (osnovan 1910.), smještenom u gotičkoj palači Arsan-Petris (prapovijest i antička arheologija, pleterna skulptura, ikone, drvena plastika XV. st., numizmatika), u lapidariju (rimski natpisi iz sjevernog dijela otoka, srednjovjekovna epigrafika), u župnom uredu (slike XV.-XVIII. st.), u franjevačkom samostanu (namještaj iz XVI.-XVII. st., gotička plastika, slike, inkunabule, kodeksi iz XV. st.) i u samostanu benediktinki (ikone, kodeksi iz XV. st.).